   |
|||
 |
 |
 |
|
 |
|||
      
|
Tragajući za novim izvorima nafte i zemnog plina u bizovačkom kraju, dana 3. kolovoza 1970. godine iz jedne od istražnih bušotina na sveopće iznenađenje radnika zagrebačkog poduzeća Ina-Naftaplin s dubine od 1862 metra, briznula je vrela voda.
Voda je potekla na bušotini pod radnim nazivom Bizovac-2, smještenoj na livadi, 500 metara južno od željezničke pruge, a 150 metara desno od ceste, koja se ispred Bizovca odvaja od prometnice Našice - Osijek, a vodi do Brođanaca. Od glavne ceste izvor je ležao jedan kilometar južno. Bušotina se nalazila na 45° 35' 55'' sjeverne širine i 18° 27' 22'' istočne dužine po Greenwichu, na nadmorskoj visini između 90 i 93 metra. Voda se iz bušotine odvodila putem cijevi do obližnjega jarka, koji se nalazio iza kukuruznoga polja, gdje je vrela voda, gotovo vodena para, izbijala na mahove u jakom mlazu na dvije sapnice i padala u jarak. Na taj način voda se prirodno hladila, tako da je u jarku, udaljenije od sapnice, bila prikladna za kupanje.
Brzinom svjetlosti zemljom se proširio glas o čudotvornoj ljekovitosti bizovačke vode. Njezina ljekovita svojstva privlačila su mnogobrojne namjernike u potrazi za okrijepom i ozdravljenjem. Na izvorište, davno nestalog Panonskog mora u nepreglednim kolonama pristizali su znatiželjnici iz okolnih sela i gradova, te se kupali u poljskim kanalima u zamućenoj zelenkastoj vodi. Za više informacija možete pročitati ili preuzeti brošuru u PDF formatu FOTOGALERIJA: | ||
